Žena kojoj je Tito na čuvanje ostavio zlato: Nijemci joj uništili kuću zajedno sa blagom u njoj

od prnjavorski 0

Krista Đorđević rođena je 1892. godine u Zagrebu u uglednoj i bogatoj porodici Šumanović. Njen otac Saša Šumanović bio je doktor pravnih nauka i visoki funkcioner tadašnjih hrvatskih vlasti, bio je podban Kraljevine Hrvatske i Slavonije.

Međutim, Krista će ga, barem po slavi, nadmašiti. Nakon završetka Prvog svjetskog rata udala se za ljekara Đuricu Đorđevića da bi se nakon stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca preselili u Beograd gdje je njen suprug 1920. godine osnovao Medicinski fakultet.

Zbog svog obrazovanja i činjenice da je govorila nekoliko svjetskih jezika, postala dvorska dama kraljice Marije Karađorđević. Tokom dvadesetih i tridesetih godina pomagala je siromašnim studentima, a posebno je to intenzivirala nakon smrti supruga 1936. godine.

Osnovala je umjetnički paviljon Cvijete Zuzorić u Beogradu koji i danas služi kao sjedište umjetničkih udruženja Srbije. Upravo zbog svog dobrotvornog rada ostvarila je dobre odnose s mladim komunistima i funkcionerima tada zabranjene Komunističke partije Jugoslavije. Posebno se isticalo njeno prijateljstvo s Ivom Lolom Ribarom.

Priča se da je u njenom stanu u Beogradu boravio čak i Josip Broz Tito, ali ona nije znala ko je to sve dok ga 1942. godine nije ugledala na jednom plakatu. Moglo bi se reći da je dušom i tijelom bila uz komuniste zato što se izlagala ogromnom riziku kada je, na primjer, nosila novac i partijske pamflete u Pariz 1940. godine.

Krajem februara 1941. godine je Tito joj je lično, zbog ogromnog povjerenja, predao veću količinu zlatnika na čuvanje. Zlatnike je, navodno, dobio od Kominterne za finansiranje potreba Partije. Kuća joj je uništena u nacističkom bombardovanju Beograda, zajedno s komunističkom radijskom opremom, ali i spomenutim zlatnicima. Poslije rata Krista je platila iskopavanje kuće i pronađen je barem dio zlatnika koji su se rastopili i skupili u jedan veliki grumen.

Nakon rušenja kuće smjestila se kod prijatelja iz Komunističke partije, odakle je prenosila vijesti iz svijeta partizanskim ćelijama. Takve aktivnosti dovele su je u četničko zarobljeništvo, ali je intervencijom jugoslavenske vlade u egzilu spašena sigurne smrti.

Sredinom 1944. godine, pred sam kraj rata, prebačena je na oslobođenu teritoriju odakle je avionom prebačena u Bari na oporavak. Tek nekoliko mjeseci kasnije vratila se u, sada već oslobođeni Beograd, gdje je ubrzo izabrana za prvu predsjednicu Antifašističkog fronta žena Srbije. Odmah nakon kraja rata postavljena je za jugoslavensku predstavnicu u novoosnovanoj Organizaciji ujedinjenih naroda.

Umrla je 18. jula 1981. godine i sahranjena je pored supruga Đurice na beogradskom Novom groblju. Koliki trag je ostavila u bivšoj državi dovoljno je spomenuti samo dvije činjenice.

Dječje odmaralište Crvenog krsta Srbije u Baošićima i danas nosi ime Kriste Đorđević zato što je ona dugi niz godina predvodila tu humanitarnu organizaciju.

Dobrica Ćosić, slavni pisac, u poglavlju knjige “Prijatelji”, napisao je o Kristi: “u ratu ilegalska i partizanska saradnica, u miru pomajka, a svagda Gospođa”.

(Express.hr)

Komentariši

Your email address will not be published.

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>