U Srbiji nije mogao da se zaposli, pa je promijenio jednu stvar u životu. Sad je direktor u Guglu

Aleksandar Čiglovski (40) je prije 12 godina stegao srce, spakovao kofere, pozdravio se sa porodicom i, suočen sa činjenicom da u Srbiji ne može da nađe normalan posao, preselio se na drugi kraj svijeta – u Čile. On je danas direktor u Guglu za Južnu Ameriku, a iako je više od decenije u Čileu, Srbija mu i dalje jako nedostaje. Međutim, za povratak nema šanse.

 

Čiglovski Aleksandar

– Kada sam završio fakultet nadao sam se da ću naći neki posao i početi neku novu etapu u svom životu. Međutim poslije nekoliko godina traženja shvatio sam da gubim vrijeme. Firme se zatvaraju, nema zanimljivih projekata, niske plate, nema ponude posla, a potražnja je prevelika. Nije bilo potrebno da budeš genije da shvatiš da možeš da se probudiš za nekoliko godina i da nemaš ništa od života – prisjeća se Aleksandar, inače diplomirani mašinski inženjer, a danas direktor operacija data centra u Guglu za Južnu Ameriku.

Aleksandar je nekoliko godina pokušavao – radio je za niske plate, volontirao, pokušavao da stekne iskustvo i nađe posao od kog zapravo može da se živi. Ali, onda je shvatio da mu je jedina šansa odlazak iz zemlje, a prva opcija mu je, kao i velikom broju Srba, bila Australija. Međutim, novac je ponovo predstavljao problem.

 

– Kada neko zarađuje 200 evra i za cijeli vizni proces treba da skupi između 15 i 20 hiljada evra, to je kao nemoguća misija. Tu se pojavila opcija preko jednog prijatelja da odem u Čile i evo još uvijek sam tu – kaže Čiglovski za “24 sata”.

 

Prvi koraci ka uspjehu u dalekoj zemlji nisu bili laki – iako je učio španski jezik, ubrzo je shvatio da Čileanci govore sasvim drugačije, pa mu je trebalo dosta vremena da nauči da se dobro sporazumjeva. Poslije prvog perioda adaptacije, upoznavanje kulture i običaja, Aleksandar je shvatio da mu predstoji žestoka borba.

 

– U početku taj vjetar promjena je jak, pogotovo kada postoji nada da nešto drugačije može da se desi u tvom životu, ali s druge strane uvijek postoji strah – šta ako ne uspijem. Jednostavno, neuspjeh nije bio opcija. U početku ne toliko, ali vremenom počinje da raste osjećaj da ne živiš u svom svijetu i da nećeš biti svoj na svome. Iako sam prihvaćen izuzetno lijepo od strane Čileanaca i nikada nisam imao nikakav problem, nikada se ne gubi osjećaj da si stranac. Osjećaj da ti fali nešto je stalno prisutan, i sa godinama samo raste – iskren je naš sagovornik.

24sata