Pročitajte pismo koje je Miloš Teodosić napisao desetogodišnjem sebi

Pročitajte pismo koje je Miloš Teodosić napisao malom Milošu Teodosiću koji ima samo 10 godina i koji nije svjestan šta ga očekuje u životu.

Miloš Teodosić obilježio je evropsku košarku 2016. godine.

Ovo je, u svakom smislu, bila njegova godina.

Na izmaku, svjestan da je većinu dječačkih snova ostvario, odlučio je da napiše pismo desetogodišnjem sebi. Evo šta je imao Teo da poruči malom Milošu…

“Ćao Miloše!

Imaš deset godina sada i niko te još ne zove Teo. Treniraš u Valjevu sa bratom i sanjaš da otputuješ negdje. Možda da jednog dana odeš u Beograd i zaigraš za bilo koji tim, da budeš dio veće sportske organizacije.

Ti si običan momak kao i svi tvoji drugovi – nisi zao, ali si pomalo prkosan i nestašan. Provodiš većinu vremena na ulici igrajući se sa drugovima i srećan si zbog svog rasporeda: namanje osam sati na ulici, osam sati u školi i dva sata u krevetu. Sada možeš samo da sanjaš o medaljama i gledaš utakmice reprezentacije Jugoslavije sa zvijezdama poput Bodiroge, Đorđevića, Divca, Danilovića…

Siguran sam da je nemoguće da ostvariš njihove uspjehe pa čak i da razmišljaš o tome. Ti ciljevi djeluju predaleko i previsoko da bi ih dohvatio. Ali ti si, Miloše, sada u Valjevu.

Tako da, dozvoli mi da se predstavim. Ja sam Miloš Teodosić ili kako me većina saigrača zove – Teo. Imam 29 godina i reći ću ti koliko će poseban i spektakularan tvoj život biti.

Tvoja porodica biće ti najveća podrška u životu, slušaj savjete koje će ti dati i potpuno im vjeruj. I to ne samo ono što se tiče košarke, već i sve drugo. Nikada nećeš postati ja bez porodice.

Reci mnogo puta ‘hvala’ svoj sadašnjem treneru, jer te uči kako da voliš ovu igru. Ne tjera te da prolaziš kroz naporne vježbe ili zapamtiš veliki broj kombinacija. Zapamti sve njegove priče, jer ti govori kako da zavoliš košarku. Ta ljubav je vječna. Nikada ne preskači školu, moraš da dobiješ dobre ocjene ili ti trener neće dozvoliti da dođeš na trening.

Za devet godina bićeš apsolutno siguran da je košarka tvoj život, zauvijek. Naredne godine, već ćeš igrati u Grčkoj – biće to tvoj prvi veliki profesionalni iskorak – Olimpijakos Pirej. Te 2010. godine FIBA će te proglasiti najboljim košarkašem Evrope. To će biti pomalo ludo, jer ćeš imati samo 23 godine, ali vjeruj mi da je zaista tako.

Napustićeš Grčku i preseliti se u Rusiju, gdje ćeš imati lične uspone i padove. Velike uspone i bolne padove. Borićeš se sa brojnim konkurentima, ali najvažnije – borićeš se protiv svog karaktera. Biće teško, ali će ti pomoći da postaneš čvršći, biće ti potrebno četiri godine da razumiješ svaku grešku koju si napravio i uspjećeš u Moskvi.

Ali nagrada za tvoj naporan rad biće nemjerljiva – bićeš zvijezda nacionalnog tima Srbije i predvoditi ekipu do istorijskog srebra na Svjetskom prvenstvu i potom Olimpijskim igrama.

Konačno ćeš osvojiti Evroligu sa CSKA. I svaka osoba u Valjevu će te smatrati legendom.

Ako ne uspiješ, vjeruj mi – OK je. Nastavi, radi naporno. Vidjećeš”, napisao je legenadrni srpski košarkaš a objavljeno je na sajtu FIBA.

 Izvor: Mondo.rs