Praznik Mladenci, narodni običaj kojim se slavi dolazak proljeća

od prnjavorski 0

Mladenci prema hrišćanskom kalendaru dolaze 22. marta na dan Svetih četrdeset mučenika sevastiljskih koji nemaju veze sa ovim narodnim običajem. Mladenci su maskirane pokladne povorke koje često predstavljaju svatove i po tome su dobili naziv, dok po crkvenom kalendaru to je dan posvećen mučenju četrdeset vojnika koji su odbili da se odreknu hrišćanstva.

“U vreme proljećnih poklada, pred uskršnji post, u nekim krajevima bile su u običaju maskirane povorke koje ponekad predstavljaju svatove. Nekad se u ovim svatovima uz nevjestu, koju predstavlja muškarac u ženskim haljinama, javlja djever, a nekad se maskirani momci zovu đedovi, dok je onaj u ženskim haljinama đedova baba.”

“Srpski mitološki rečnik”

Proljeće i topliji dani period su kada ponovo počinju da se održavaju vjenčanja. Sličan Mladencima je slovenački praznik Osvatina, nasljeđen iz doba pre primanja hrišćanstva. I ovde u nazivu praznika vidimo vezu sa mladencima, svatovima i vjenčanjem.

Mladenci su se nekada slavili na dan proljećne ravnodnevnice koja može biti 19, 20. ili 21. marta. To se nije uklapalo u crkveni kalendar pa su Mladenci postali nepokretan praznik koji se obilježava 22. marta.

Narodni običaj paljenja vatre uveče na Mladence ide u prilog proslavljanju ovog praznika na proljećnu ravnodnevnicu. Vatra i Sunce su povezani, paljenjem vatre pomažemo Suncu da ojača i pobjedi tamu, pomažemo danu da postane duži od noći.

Sličan običaj imamo i na Badnje veče kada palimo vatre da bi pomogli rođenje mladog Sunca Božića-Svarožića. 22. marta simbolika paljenja vatre gubi smisao jer je Sunce tada već pobedilo mrak i dani su postali duži od noći.

“Spaljivanje bunjišta i preskakanje vatre je ostatak iz mnogobožačkog vremena. U martu, upravo oko proljećne ravnodnevnice, nastaje život i rad u preporođenoj prirodi, pa se u narodu smatralo da je potrebno vatrom uništiti svu staru, prošlogodišnju nečistoću i bolesti. Tom prilikom pazilo se na kretanje dima i gatalo: ako ide pravo uvis, onda to predskazuje domaći napredak. ”
(Kulišić, Š. Pantelić, N. Petrović, P.Ž. Srpski mitološki rečnik. Beograd: Nolit, 1970.)

Praznik Mladenci je povezan sa Bjelim pokladama i predstavlja njihov završetak. Paljenje lutke od slame simboliše smrt Morane (zime) i rođenje Vesne boginje proljeća (na ruskom “vesna” je proljeće, na poljskom proleće je “viosni” …).

Pepeo od spaljene lutke u nekim krajevima se zakopovao u zemlju – oranicu ili pod snjeg (ukoliko se nije otopio). Smatralo se da će obezbjediti bolje prinose, odnosno, veću plodnost. Danas su mnogi naši stari praznici izgubili simboliku, a zbog promjena datuma održavanja neki su se međusobno pomješali. Takav je slučaj i sa Mladencima.

Za Mladence su vezani i običaji teranja zmija, negde čak Mladence nazivaju “zmijskim danima”. Zmija je, opet, u vezi sa kultom predaka kako misle mnogi autori:

“U zmiji je inkarnirana duša umrlih predaka. Zmija odgovara htoničnom – starijem i praslovenskom mitološkom supstratu … ”
(Petrović, S. Srpska mitologija – Sistem srpske mitologije. Niš: Prosveta, 1997.)

“… Magijsko-mitološka funkcija” zmije poljarke “, odnosno” čuvarkuće “, koja kao duh čovekovog pretka obezbeđuje članu porodice napredak i štiti ga od zlih demona.”
(Elijade, M. Istorija verovanja i religijskih ideja. Beograd: Prosveta, 1991.)

Ovde postaje još jasnije zašto su Mladenci na dan prolećne ravnodnevnice, a ne posilje nje. Zmije počinju da se pojavljuju krajem mjeseca marta najavljujući kraj zimskog perioda i početak letnjeg / proljećnog. Zima, tamno, htonsko vreme kada je povećana smrtnost ljudi i životinja konačno se završava. Zmija, kao htonsko biće, ne može biti u vezi sa Jarilovim solarnim periodom koji nastupa dan posle proljećne ravnodnevnice. Dan kada se teraju zmije je posljednji dan Bjelih poklada, odnosno, rasturnjak – duše umrlih (u zmijskom obliku) gostile su se, jele i pile i poslednjeg dana moraju da se rasturaju.

Na Mladence se peku kolači – mladenčići koji, takođe imaju veze sa svjetom umrlih što vidi iz opisa narodnog običaja s kraja 19. vjeka:

“Žene toga jutra mjese kolače mladenčiće. To su kolači od presnog pšeničnog tjesta. Mladenčići se mjese u obliku pravougaonika, a još češće u obliku elipse. Svaki se kolač šara cjevkom, kojom se tka. Te se šare sastoje u tome, što se ozgo, na kolaču, cjevka utiskuje te napravi nekoliko kružića. Pravljenje ovih kružića ima dvojako značenje. Prvo, time žele da označe mrtvima, da su došli Mladenci, a drugo, da bi se patili jaganjci i da bi im bile prave noge kao cjevka.

… Ove mladenčiće neće niko okusiti u kući, dok se prvo od njih po susedstvu ne podjeli za dušu umrlih. Posto se podjeli, onda se jedu kako oni što su tu, u kući, umješeni, tako i oni, koji su u razmjenu dobiveni. ”
(Grbić, S.M. Srpski narodni običaji iz sreza boljevačkog. 1908.)

Mladenčići mogu biti i okrugli, a negdje se premazuju medom. Crkva nije mogla da iskorjeni stari narodni običaj pa mu je dala drugi smisao: pravi se 40 kolača zbog 40 hrišćanskih mučenika čiji se praznik poklapa sa Mladencima.

Razni običaji ljuljanja isto su u vezi sa ovim praznikom. Iako ljuljanje izgleda kao igra nekada je imalo drugačiji karakter. Ljuljanje ima za cilj da nas oslobodi htoničnih zlih demona, misli V.Čajkanović: “mi ćemo ih ljuljajući se, skinuti, stresti sa sebe”.

Ljudi su na Mladence ostajali budni do jutarnjih časova. Kada svane mladići i devojke išli su da beru vrbine grančice, najavljujući tako dolazak proleća, Jarilovog perioda koji počinje Vesninim danom.
Naš praznik Mladenci sličan je istočnoslovenskom prazniku Maslenica ali i slovenačkom prazniku Osvatina. Radi se verovatno o istim praznicima koji su počeli da se razlikuju u nazivu usled fizičke razdvojenosti naroda. Povezuje ih mnogo toga zajedničkog: slave se u mjesecu martu, pale se i preskaču vatre, prave se okrugli kolači sa medom ili palačinke, prave se slamene lutke, posipa se i zakopava pepeo itd.

Sa ovim praznikom je, vjerovatno, u vezi i staropersijski praznik proljeća poznat kao “maslo”, čiji opise nalazimo u persijskoj svetoj knjizi Avesta.

Sve slovenske rodnovjerne zajednice obeležavaju proljećnu ravnodnevnicu. To je jedan od četiri najbitnija rodnovjerna praznika.

Autor teksta URS “Staroslavci”

Komentariši

Your email address will not be published.

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>