Pomozimo Aleksi da dobije bicikl

Malom Aleksi Zubanoviću treba naša pomoć da bi dobio poseban bicikl.

aleksa

Desetogodišnji Aleksa rođen je u šestom mjesecu trudnoće i težio je jedva 1.200 grama. Doktori su već tada mislili da neće preživjeti, a onda su se čudili kako je taj jedan dan disao bez aparata, s obzirom da mu je jedno plućno krilo bilo nerazvijeno.

Zbog slabog imunološkog sistema, u prva dva mjeseca života morao se boriti sa meningitisom, sepsom, te mu je tri puta izvršena transplatacija krvi:

“Skinuli su ga sa aparata za disanje, jer kisik utiče na oči, pa su nas hitno uputili u Novi Sad na lasersku operaciju očiju da ne bi ostao slijep. Nismo imali ni bolničko vozilo, išli smo našim autom, dok je medicinska sestra bila na zadnjem sjedištu i držala bocu kisika. S obzirom na to da nam nije bilo dozvoljeno da pređemo granicu bez potpunih dokumenata, morali smo ga prvo iz bolnice odnijeti na slikanje da bi dobio pasoš. Najvažnije je da smo u Novi Sad stigli na vrijeme i da smo Aleksi sačuvali vid”, kaže Vanja, mama ovog hrabrog dječaka.

Nakon izvjesnog vremena, Aleksa je konačno došao u svoj dom. Imao je tada dva i po mjeseca i težio je 1.950 grama, piše Mondo.

A onda 12. septembra 2006, nakon što je napunio godinu dana, Aleksa dobija visoku temperaturu i ubrzo mu se ponovo dijagnostifikuje meningitis koji je imao kobne posljedice: Oštećenje centra za govor, centra za ravnotežu i oštećenje centralnog nervnog sistema.

“Nakon liječenja ovdje, išli smo u Beograd na Institut za majku i dijete, a kasnije i na Institut za eksperimentalnu fonetiku i patologiju govora. Što god smo mogli, mi smo činili: išao je na terapije kod logopeda, defektologa, te na fizikalne vježbe, terapije sa hiperbaričnom komorom i u senzornoj sobi u Zavodu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju “Dr Miroslav Zotović”. Te terapije traju i danas”, kaže hrabra Aleksina mama.

Jednu veliku bitku su dobili: Aleksa hoda, uprkos tvrdnjama da nikada neće stati na noge. Druga bitka, bitka za govor traje i ne zna se da li će uspjeti, ali odustajanja nema.

Aleksa danas ide u Centar “Zaštiti me” u Banjaluci, a velika mu je želja da vozi bicikl.

Za djecu sa posebnim potrebama vožnja običnog bicikla nije samo preteško nego ponekad i nemoguće. Zato je za njih dizajniran ovaj poseban tricikl, koji košta 1500 evra.

“U ljekarskoj preporuci stoji i potreba da se Aleksa uključi na hipoterapiju (terapija sa konjima), minimalno godinu dana, što takođe iziskuje za nas velika sredstava (godišnja terapija košta oko 4500 KM – 1 tretman/ 30KM, a neophodno je 3 tretmana/sedmično-naša zdravstvena i socijalna zaštita ne pokriva ove troškove, a što je praksa u Hrvatskoj i Srbiji). Proteklih deset godina, sve što je bilo potrebno za Aleksu smo nekako uspijevali obezbijediti bez ičije pomoći, međutim već četvrtu godinu moj suprug je nezaposlen i sve se promijenilo, a roditelj će sve učiniti da vidi osmjeh na licu svog djeteta, te smo se iz tog razloga odlučili na ovaj korak”, kaže Aleksina mama Vanja.

Pomozimo!
Uplate se mogu izvršiti na žiro račun Nova banka ad Banjaluka, broj 5551000021154892, na ime Aleksa Zubanović, sa naznakom Humanitarna akcija: Pomozimo Aleksi da dobije bicikl! Uplatnicu možete vidjeti OVDJEmondo