NAZDRAVLJE I ŽIVJELI Građani Srpske broje sitno do LOMLJENJA SLAVSKOG KOLAČA, pripreme za Đurđevdan PRIVODE SE KRAJU

Đurđevdan je u srpskom narodu praznik sa najviše običaja, koji se razlikuju po sadržaju od regiona do regiona. Ono što je zajedničko za sve jeste činjenica da polako odbrojavaju vrijeme do lomljenja slavskog kolača.

I građani Republike Srpske uveliko pripremaju slavu, koja se obilježava na dan kada je Sveti Velikomučenik postradao 290. godine nove ere.

Domaćice spremaju najukusnije kolače, čorbu, pitu, motaju sarmu… U zavisnosti od toga šta se u kojem domu stavlja na slavku trepzu.

Foto: Siniša Pašalić / RAS Srbija

Muškracima je, po pravilu pripao onaj “teži” dio posla – priprema mesa. Mnogobrojni domaćini danas kolju i peku prasiće, odnosno jagnjiće, a neki pak jedno i drugo.

Tokom ovog dijela uglavnom vlada najbolje raspoloženje – komšije prilaze jedni drugima u želji da pripomognu, a onda se uz čašicu ljute nazdravi i poželi da se Đurđevdan proslavi u zdravlju i veselju.

Nerijetko se i zapjeva, kako bi se prekratilo vrijeme, jer pripremanje pečenica zna da se “odvuče” do duboko u noć.

Foto: Siniša Pašalić / RAS Srbija

Fotoreporter portala srpskainfo.com svojim fotoaparatom uspio je da zabilježi samo neke od zanimljivih detalja na temu kako teče pripremanje za sutrašnju slavu. Ostalo će, svaki domaćin po svom jusu i ukusu da “objelodani”, kako to po pravilu i biva 6. maja.

Podsjećanja radi, Srpska pravoslavna crkva proslaviće sutra Svetog Velikomučenika Georgija, koji je rođen u drugoj polovini Trećeg vijeka u Maloj Aziji i kao veoma mlad postao je vojvoda u vojsci rimskog imperatora Dioklecijana.

Braneći hrišćansku vjeru i protiveći se progonima hrišćana, Dioklecijan je bacio Georgija u tamnicu i osudio ga na najteže muke.

Foto: Siniša Pašalić / RAS Srbija

Vidjevši da muke ne moge da slome ni tijelo ni Georgijevu vjeru, Dioklecijan je odlučio da ga pomiluje pod uslovom da prinese žrtvu rimskim božanstvima.

Georgije je na kipu, kojem je trebalo da prinese žrtvu, načinio krsni znak, nakon čega se statua mnogobožačkog idola rasprsnula. Vidjevši ovo, Dioklecijanova žena Aleksandra je uzviknula: “I ja vjerujem u Georgijevog Boga!”, na šta Dioklecijan naredi da im bude odrubljena glava, što je i učinjeno.

Foto: Siniša Pašalić / RAS Srbija

Osim Đurđevdana, ovom svetitelju se čini pomen i 16. novembra – na Đurđic, dan prenosa moštiju u crkvu u Lidiji, Georgijevom rodnom mjestu.

Na ikonama Sveti Đorđe se predstavlja u vojvodskoj odeždi na konju (Đurđevdan) ili stojeći (Đurđic), kako ubija aždaju, sa ženskim likom u pozadini.

srpskainfo.com