Narodna vjerovanja na Vidovdan – šta nije dobro danas raditi

Sjećanje na najvažniji događaj u srpskoj istoriji – Kosovski boj – tradicionalno se obilježava na Vidovdan, a podrazumijeva i mnoga vjerovanja i običaje u narodu.

vidovdan

Za Vidovdan se prepliću istorijska zbilja i narodni običaji i vjerovanja oličeni u razvoju kosovskog mita uporedo s paganskim kultovima starog slovenskog božanstva Vida.

Za one koji ne znaju, Vid je smatran vrhovnim božanstvom – “Bogom nad bogovima”, a svi drugi bogovi tek polubogovima.

Među Srbima i svim Slovenima vjerovalo se da je Vid svevideće božanstvo, pa se Vidovdan smatra i praznikom za oči, odnosno praznikom koji “otvara oči”.

Izdvaja najvažnije običaje i objašnjenja u vezi sa Vidovdanom.

– Vidovdan važi i kao dan proricanja i gatanja, najčešće uz pomoć trave vid, poznate u narodu i kao vidac, vidić, vidovka, vidovčica. Tako djevojke često prizivaju vrhovno božanstvo – svetog Vida.

– U nekim krajevima vidovčica, trava sićušnog prelijepog svijetlocrvenog cveta, brana je zorom, prije sunca, a u drugim krajevima – s večeri.

– Obično to rade djevojke – udavače i potapaju je u vodu, pa se ujutru cijela porodica umiva radi očnog vida – da ih preko godine ne bi boljele oči.

– Na Vidovdan se, prema knjigama i vjerovanjima ne radi u polju – da kukuruz zametne klipove, ni u vinogradu – da se grožđe ne sasuši i otpadne.

– Tog dana treba probati i zrelo voće.

– Vjeruje se i da na Vidovdan valja započeti ručne radove – pletenje i vezenje.

– U nekim krajevima bio je običaj i da se na Vidovdan iznose stvari iz kuće da se “provjetre radi moljaca”. Iznošene su i tapije i obligacije da bi se razgledale i provjetrile. Iznošene su i kese s novcem – da se vidi i izbroji.

– Vjerovalo se da godina može omanuti ako na Vidovdan nema oblaka, da “ptica kukavica koja počinje na Mladence da kuka za kosovskom pogibijom, prestaje da kuka od Vidovdana”, da na “Vidov dan, u gluvo doba noći, sve vode na Kosovu poteku crvene kao krv”, a krvlju kosovskih junaka obojeni su i kosovski božuri.

– Tako je bio običaj da djevojke, ubravši vidove trave, naliju vode u lonac koji su kupile bez pogađanja, uzmu malo soli, hljeba, detelinu sa četiri lista i jednu tkaninu koju prebace preko lonca i pred spavanje prozbore: “Vide, Vide! Tako ti soli i hljeba, zemlje i neba, kaži mi ko će mi biti suđen, dovedi ga na san”. telegraf.rs