Mladi srpski naučnik izgubio bitku sa opakim virusom

od prnjavorski 0

Srbija je, zauvijek, izgubila još jednog genijalca. Filipa Brkovića, doktora nauka i najmlađeg diplomca Beogradskog univerziteta. Preminuo je u Briselu, iznenada, prošlog petka, poslije kratke bolesti, tek što je 16. decembra, dan pred rođendan, dobio doktorsku titulu.

naucnik

Narednog dana napunio je 29 godina. Rad koji je branio bio je namijenjen stvaranju sistema koji će poljoprivrednim proizvodima Srbije na duže staze omogućiti lakši pristup svjetskom tržištu i čemu je želio da se posveti po povratku u zemlju i primijeni sve što je, tokom školovanja, izučio i naučio.

– Ovakav rad, ovakav izuzetan doktorat, još niko nije prezentovao – kazao je Filipov mentor profesor dr Metju Votson, sa Univerziteta Vorik u Briselu.

– Ovaj mladi čovjek, izuzetne energije, ponos je i velika nada, ne samo ovog univerziteta, već čitavog društva koje teži boljem.

Poslije odbrane doktorata Filip se javio drugovima s kojima je, svih ovih godina, kovao planove i snove za budućnost.

– Nešto kašljucam, želim malo da se odmorim, pa poslije krećemo da mijenjamo svijet – napisao im je.

Nekoliko dana kasnije svima je uputio praznične čestitke, na njima je bio prvi crtež njegovog i sina njegove supruge Katarine, Mihaila. I, to je bila njegova posljednja poruka.

Preminuo je, kako su mediji prenijeli, od entero virusa, koji mu je napao najprije pluća, potom čitavo tijelo”. Rad njegovog srca opadao je sve više. Pao je u komu. I, nažalost, iz nje se nije vratio.

Nemjerljiv bol, gotovo opipljiv, obuzeo je porodični dom njegovih roditelja, tate Iva, mame Jelene i sestre Dijane, koja je gotovo uoči bratove smrti položila pravosudni ispit. Nisu imali vremena ni da se zajedno raduju. Filipovom doktoratu i Dijaninom ispitu. Iz njihove kuće u Beogradu uvek se čula pjesma (tata Ivo je dio hora “Krsmanac”, dugogodišnji radnik Radio Beograda), Filipova gitara i violina, kojima je vladao isto kao i naukom.

Bliski rođak ove nesrećne porodice Stanko Brković, jedan od osnivača Studija B, priča za “Novosti”:

– Od rođenja se uvijek isticao, po svemu i među svima. U svemu je bio prvi, a među svima najmlađi. Fakultet političkih nauka, smjer međunarodnih odnosa, završio je za tri godine. Sve ocjene, sve desetke. Odmah je upisao i master studije iz političke analize i menadžmenta, usavršavanje je nastavio na studijama Univerziteta Kembridž, i to kao stipendista britanske vlade.

Stanko Brković vraća se u vrijeme kada je njegov Filip bio u trećem razredu gimnazije, Treće beogradske. Još tada je zadivio profesore, kada je napravio svojevrsni priručnik – “Kako je skraćeno moguće savladati gramatiku srpskog”. I ne samo tada, Filip je i prije iznenađivao nevjerovatnim darom govora, čudesnim idejama i interesovanjima. Ali, njega je krasilo i to što se, kao malo ko iz njegove generacije, interesovao i za tradicionalno. Želio je da zna svoje korijene i iz njih usvajao najljepše lekcije.

– Poželio je da vidi odakle potiču naši Brkovići – priča Stanko. – Zajedno smo, zamislite, po njegovoj želji, išli u Velike, pod Čakor. Otuda su se Brkovići preselili u Metohiju. Poželio je da vidi i Pećku patrijaršiju, da prespava, tamo, uz stari dud.

Tokom studija Filip Brković je upoznao ljubav svoga života, Katarinu, iz Topole.

– Zajedno su studirali, Katarina je danas doktorant u Briselu, prije godinu dobili su sina Mihaila, dali su mu ime po arhangelu Mihailu. Oboje su imali najljepše životne planove. Realne, a opet poletne, u saglasju sa njihovom mladošću.

Ovdje zastaje Stanko Brković… Poslije teku isprekidane riječi…

– Taj mladi čovjek, naš Filip, u svemu je bio toliko skroman da je čak od svoje stipendije u Kembridžu uštedio za stan. Nikada od roditelja dinar nije zatražio. Kupio je, taj stan, u Mirijevu, nije težio za “krugom dvojke”. Tu je želio da se vrati. Nesrećan sam dok gledam ovu fotografiju: on i njegova majka Jelena, na dodjeli Filipove doktorske diplome. Takav je red na Univerzitetu Vorik i Libre u Briselu da jedan od roditelja bude na dodjeli. Vidio sam ga i razgovarali smo, posljednji put, prije oko godinu kada mu je umrla baka, očeva majka, koju je neobično volio. Pamtim i to kako je, kad se ženio, uzeo svoju Katarinu za ruku i poveo crnogorsko kolo. Da ste ga samo vidjeli, tada… Da ste ga samo videli… Voljeli biste ga za cijeli život, kao što ga vole i poštuju njegovi drugovi u Srbiji i u cijelom svijetu, jer je u sebi nosio ljubav za sve. Volio je sve. Grlio ljubavlju, čini mi se, čitav svijet. Pa, mili bože, zar je takav morao da umre.

Filip Brković biće sahranjen u srijedu po podne, na groblju Orlovača. Fakultet političkih nauka posvetiće mu komemoraciju, u četvrtak u amfiteatru, u 17.30.

KAKO DA IH OKUPIM

Prvi nastup Filipa Brkovića bio je u emisiji “Dok anđeli spavaju”, Marine Rajević Savić. Imao je tada samo 12 godina. Autorka emisije, zapravo, predstavila je direktorku škole “Ribnikar”, Vesnu Filu, a ona je opet, za sagovornika odabrala Filipa. Dječaka u bijeloj košulji, sa leptir-mašnom. Ovaj njegov prvi nastup bio je praznik za gledaoce. Razredni starješina i profesor engleskog u gimnaziji mu je bila Lidija Beko.

– Baš bih volio da ih vidim: i Vesnu i Marinu i Lidiju, ali kako da ih sve okupim na jednom mjestu – žalio je, kao da je predosjećao da do ovog susreta nikada neće doći.

MOĆ JEDNOG SATA

Drugovi Filipa Brkovića pričaju nam da je najpre želio da objavi već pripremljenu knjigu “Moć jednog sata”. Lajtmotiv ovog rada je svojevrsna lekcija šta sve čovjek može, kada ima snagu, volju i ljubav da učini tokom samo jednog sata.

Večernje novosti

Komentariši

Your email address will not be published.

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>