Kako izgleda dolazak dijaspore: Zubar, frizer i ćevapi

Pred nama su dugoočekivani božićni i novogodišnji praznici. Uskoro će se u BiH sa svih strana svijeta a najviše iz zemalja Zapadne Evrope, sjatiti naši sunarodnici kako bi pomenute praznike dočekali u svojim domovima, sa familijom, prijateljima i komšijama.

trg-srpskih-boraca-prnjavor

Naši putevi će postati frekventniji; gradska i seoska naselja živahnija; prodavnice i veliki tržni centri prometniji; kafići, restorani i kafane osjetno puniji. Ništa novo i ništa neviđeno. Samo što će se i ovaj put probudit odskorašnji “sukob”, koji se javlja intervalski: ljeto – zima, na relaciji domaća raja i dijaspora, jer nama toga fali – što više sukoba mi sve zadovoljniji i napredniji.

Pa krenimo redom: Ako si planirao kod zubara, zaboravi. Došli su oni sa zuboboljama, kvarnim sjekutićima, umnjacima i očnjacima te će navalit na naše zubare koji nas, eto, u ovo vrijeme jednostavno zapostave. Trpaju im se plombe, po mogućnosti keramičke, stavljaju proteze, mostovi i cijele vilice jer tamo, odakle dolaze to se ne isplati a i valja na termin dugo čekat. Ovdje sve ide ko po loju: 20 eura ovo, 50 ono, 500 vilica… ma divota jedna. Da nema ovih naših zubara ta raja bi mahom hodala krezuba i bezuba.

Ni frizerima ne treba ići – redovi! Začičavili i zarundavili dijasporaši čekaju satima da se ošišaju i obriju kako bi “ušparali” koju marku jer su vani frizeri i brice toliko skupi da kada vas ošišaju kućni budžet se osjetno zaljulja. Zato duraju, ponosni na mogućnost izbora i jedva čekaju da se vide u ogledalu jer od silnih kosa i bradetina to im danima pa i mjesecima nije polazilo za rukom. Pitam se samo kako, ovako izobličeni i zamaskirani, prođu ove silne granice i carinske kontrole?

A tek ćevabdžinice – ma nemaš gdje sjest! Nije bitno da li šank, stol, separe – došli oni, pa poveli sve što može puzat i hodat i gdje god je koje slobodno mjesto oni ga zauzeli. Petica u pola lepine; petica u čitavu; desetka s lukom; sedmica sa kajmakom; bude narudžbi i sa ajvarom i kečapom. Najviše od svega ide čitava lepina i pet ćevapa sa puno luka – lepina skoro džaba, pet ćevapa nije neka para a luk je svakako bagatela. Sve se zalije čašom vode koja opet ništa ne košta i eto ti meraka – stomak pun, siti i napiti pa se od divote uzme i kolač, mahom šampita, jer ga može više duša jesti. Kad ih pogledaš ovako sa strane zapitaš se: pa Bože dragi da li ovaj svijet ikako jede po tim njihovim austrijama, i kako li se već zovu te zemlje odakle dolaze?

Što se tiče garderobe oni se iz aviona mogu poznati. Jakne iz H&M-a, cipele Buggati, Nike patike, G-Star jakne, Jack&Jones pantalone. Mahsuz se upicanili i sve šljašti od prkosa i inata, a roba mahom kineska – nije to vidilo originala, nema toga više na Zapadu, kao što je nekad bilo u Trstu: Super Rifle, Lewis, Wrangler.

E, onda pogledaj im auta. Došli su u bijesnim makinama a sve je to na kredit. Nema šanse da možeš tamo kupit auto od 10 ili 15 hiljada eura a da se ne zadužiš na 20 godina (naši su krediti mila majka za te Zapadne), pa drhti hoće li ti sutra puknut guma ili otpast auspuh. Ako nemaš garažu valja ti po noći ustajat i dežurat da ti ko ne hapi ljubimca jer to bi bilo ravno katastrofi. Osiguranja su tamo mahom slaba i valja ti brinut za auto kao za oči u glavi. Ovdje kad dođu druga je to priča. Parkiraju gdje stignu jer tako su to tamo po tom Zapadu naučili – nikakvog reda i obzira. Iz auta kad izađu zadignu nos i klik, klik, ne bi li ko vidio kakva je bijesna aždaha upravo zauzela pola trotoara. Da nije naše policije sve bi ličilo na plehanu invaziju, te od njih i od njihovih četverotočkaša se ne bi moglo proć. Sreća pa naša policija zna sva pravila i načine ponašanja i začas riješi svaki problem, a mi smo inače zemlja sa vrlo malo problema.

Tekst je satiričnog karaktera, mada i ne mora biti. Neka ga svako čita i ocijeni po svom nahođenju, onako kako želi da ga razumije. Autor teksta živi na relaciji BiH – dijaspora tako da su sve navedene situacije moguće ali i moguće izmišljene.

http://www.otisak.ba/bih/37817-hakija-karic-zubar-frizer-i-cevapi.html

Izvor: Otisak.ba / Hakija Karić