Ispovijest doktora koji je Tita isključio s aparata: Mozak mu je bio živ

od prnjavorski 0

Josip Broz Tito preminuo je na današnji dan, pet minuta poslije 15 časova, nakon što je poslednjih 68 dana bio na respiratoru.

Doktor Predrag Lalević, njegov lični ljekar, skinuo ga je s aparata koji su ga držali u životu.

“Ni u šali se ne može reći da sam ga ja ubio. Deset minuta pre toga bio je mrtav. Nije mu bilo spasa. Ja sam ga skinuo sa aparata koji su ga držali na životu”, rekao je ranije Lalević, član Titovog ljekarskog konzilijuma, hirurg i anesteziolog koji je punih 16 godina bio lični Titov ljekar.

Tito je na respiratoru, odnosno vještačkom disanju bio posljednjih 68 dana života. Hranu je dobijao infuzijom. Godinama poslije, u jednoj njemačkoj bolnici, Laleviću su prigovorili da je mrtvog čovjeka danima držao na respiratoru.

“Mozak mu je bio živ i to je bilo medicinsko opravdanje zašto ga sve do tad nisam skinuo s respiratora”, rekao je.

Međutim, to nije bio jedini razlog.

“Državnom vrhu važan je ne samo svaki dan, već i svaki sat”, kazao je Titovom ljekaru Stane Dolenc, moćni šef policije i čovjek kojeg su mnogi vidjeli kao Titovog nasljednika.

U to vrijeme politička situacija bila je teška i komplikovana. Trajala je borba za vlast. Dolenc, jedan od najuticajnijih ljudi u jugoslovenskoj politici tokom sedamdesetih i osamdesetih godina, u pozadini je stvarao atmosferu straha. Dok je Tito još bio u životu, proširio je glasine kako iz Bugarske, u tri kolone, ruski tenkovi izbijaju na bugarsko-jugoslovensku granicu, prenosi “24sata.hr”.

Uporno odbijao amputaciju

Na pitanje kako je Tito reagovao kad je saznao da bi mu amputacija produžila život, Lalević kaže:

“Čim smo stigli u Ljubljanu, otišli smo pravo u Klinički centar i napravili snimke arterija na lijevoj nozi, a zatim otišli na Brdo kod Kranja. Pošto je situacija na arterijama bila loša, predložili smo predsjedniku operaciju što je on odbio. Mi smo tada pozvali na konsultacije profesore iz SAD-a i Knjazova iz Moskve. Oni su predložili operaciju, tj. amputaciju, a ako on ne pristane na to, ostavio nam je jednu protezu za premošćivanje krvnog suda, s malim izgledima na uspjeh. Kako je on uporno odbijao amputaciju, pokušali smo da napravimo premošćenje protezom. Ova operacija, kao što se i očekivalo, nije uspjela, a on je i dalje odbijao amputaciju. Tek kad je vidio svoju potkoljenicu koja je bila plava s velikim plikovima na koži, rekao je ‘radite što treba’”, prisjetio se doktor Lalević.

Brzo su pripremili salu i napravili amputaciju noge znatno iznad koljena.

“Operacija je protekla bez incidenata i on je počeo da prima posjete na intenzivnoj njezi. Posjetili su ga i sinovi Žarko i Miša. Već smo razmišljali o odlasku na Brdo kod Kranja kada su počele komplikacije. Najprije s bubrezima, a zatim i druge. Predsjednik je bio na respiratoru punih 68 dana. Predviđati koliko je još mogao da živi da je odmah urađena amputacija bila bi čista špekulacija. Tema smrti nikada nije spominjana u razgovorima, osim što je on, odbijajući operaciju rekao: ‘Ja dole, pokazujući prstom na dole, idem samo u jednom komadu’, ispričao je Lalević za “Express”, te dodao kako se Tito često šalio sa članovima ljekarskog konzilijuma i osobljem.

Posebna ishrana prije smrti

Tito je prije smrti jeo hranu za astronaute NASA, koju su mu dopremali iz Hjustona. Jože Oseli, Titov batler, poznati slovenački kuvar, uz Tita je proveo posljednjih sedam godina njegovog života. Za njegovu ishranu brinuo se sve do smrti.

“Išao sam u bolnicu da vidim gdje bismo mogli da spremamo hranu, ali znate kako je to u bolnici, oni spremaju pet hiljada obroka. Izgleda kao da rade na traci. Četiri mjeseca vozili smo hranu s Brda kod Kranja u bolnicu. Mi smo brinuli za ishranu predsjednika i ljekara. Moja supruga Metka je sve zapisivala. Ima i danas zapisano koliko je kašika pojeo za svaki obrok, jer se sve mjerilo u kalorijama. Kad nije više išla hrana, dobili smo hranu iz NASA iz Amerike, konzerve za astronaute. Hranili smo ga dokle god je mogao da jede a zatim se prešlo na infuziju. Metka se brinula i za uređenje sobe, da bi se prijatno osjećao”, prisjetio se Oseli posljednjih Titovih dana.

Posljednji put u životu Tito se obratio upravo svom batleru Oseliju. Bio se nakratko probudio iz kome. U sobi su bili i ljekar te medicinska sestra. Tito je pokušao da izgovori pet-šest riječi, međutim nije govorio razgovjetno jer nije imao zubnu protezu. Nakon toga opet je pao u komu. Dva sata kasnije je umro.

(Express.hr)

Komentariši

Your email address will not be published.

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>