Frankfurter Allgemeine Zeitung: Karadžiću zasjede, Mladića štitila država

od prnjavorski 0

Njemački list Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) objavio je kratku istoriju hapšenja za generalom Ratkom Mladićem, kojem bi Haški sud sutra trebalo da izrekne presudu.

U tekstu pod naslovom “Generala nema ko da traži” se navodi da NATO do reizbora Bila Klintona i uspjeha Tonija Blera u Velikoj Britaniji 1997. godine nije ni tražio Mladića.

Nakon toga, izjave ministarke spoljnih poslova SAD Madlen Olbrajt da proces obnove u Bosni nikada neće uspjeti ukoliko glavni odgovorni za mnogobrojne mrtve, prognane i duševno oštećene ostanu bez kazne, prenosi Deutsche Welle (DW).

Zemlje NATO su se dogovorile da sačekaju lokalne izbore u BiH 1997. godine i da potom pod američkim vođstvom započne operacija sa ciljem da se uhapse Mladić i bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić.

Karadžića su, između ostalog, i ranije pokušali da uhapse iz zasjede, međutim ti planovi nisu urodili plodom, prenosi DW. Amerikanci su svojevremeno, da bi ga uhvatili, htjeli da mu naprave zasjedu na nekom od puteva kojima se, sa svojom pratnjom, prebacivao iz skloništa u sklonište.

“Amerikanci su bili sigurni da neće nasjesti na neki od starih trikova kao što je insceniran kvar nekog automobila ili fingirana policijska kontrola. Jedan od elitnih vojnika se sjetio američkog treš-horora “Motel pakao” iz 1980, u kojem su ubice u noći na put poređale krave od kartona da bi natjerali žrtve da izađu iz automobila, i savladali ih. Tako je rođena ideja o gorili” kojim su američki specijalci htjeli da zapanje Karadžića i njegovu svitu na nekom putu. Iz Amerike je avionom stigao majmunski kostim, i plan je tekao perfektno, izuzev jednog detalja: Karadžić se nije pojavio”, prenosi DW.

List piše da se krajem 90-ih godina Mladić zbog zaštite povukao u Srbiju, gdje ga je čuvala čitava država.

“Lovci” na Mladića su u tom periodu bili nemoćni u Srbiji.

Potom se opisuje Mladićeva svakodnevica u vremenu u kojem je u Srbiji bio dobro zaštićen, sve do događaja 5. oktobra 2000, poslije čega je izgledalo da je država koja je štitila Mladića, postala istorija.

“Novi reformski orijentisani šef vlade Zoran Ðinđić pustio je da budu uhapšeni neki ljudi nižeg ranga, a u junu 2001. izručio je Slobodana Miloševića Hagu. Ali Ðindić kontroliše samo dio zemlje. Njegov unutrašnjepolitički protivnik, jugoslovenski predsjednik Vojislav Koštunica, protivi se saradnji sa Haškim tribunalom, a uspostavio je vlast nad tajnom službom, u kojoj su glavnu reč vodile stare snage. Šef tajne službe Rade Bulatović, danas ambasador Srbije u Ukrajini, pobrinuo se – sa svojih 2.000 zaposlenih – za to da Mladić ostane nedodirljiv. Ovaj je i pored toga postao ekstremno oprezan”, piše list, prenosi DW.

“Kada je u martu 2003. još ubijen i Ðinđić, zato što je stara garda strahovala da bi on mogao da ozbiljno poradi na evropeizaciji Srbije i kooperaciji sa Hagom, izgledalo je kao da su za Mladića došla bolja vremena – dok se Kosovo 2008. nije proglasilo nezavisnim, a Vojislav Koštunica sljedstveno tome izgubio vlast u Beogradu”, navodi se u tekstu.

Bulatović uspjeva da se održi neko vrijeme, no, nekoliko mjeseci kasnije, srpskom predsjedniku Borisu Tadiću, koji hoće da upotpuni Ðinđićevo djelo, uspjeva da preuzme kontrolu nad tajnom službom.

“Već nekoliko dana nakon Bulatovićeve smjene u julu 2008, uhapšen je Karadžić kojeg je stara tajna služba opskrbila novim papirima”, piše list, prenosi DW.

Mladić je teško bolestan pronađen u selu Lazarevu nedaleko od rumunske granice, jer se jedan član njegove porodice “izbrbljao” na telefonu.

tanjug

Komentariši

Your email address will not be published.

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>