Dimnjačar sa fakultetom: Dajana za život zarađuje na krovovima

Nemam taman ten, tako da niko na prvi pogled ne može da zna da mojim venama teče romska krv, jer pripadam Arlijama ili Bijelim Romima, ali ja se ne stidim i uvijek navodim sa ponosom pred drugim ljudima ko sam i šta sam.

dajana4-za-glavnu

Ovako počinje svoju priču mlada Brčanka Dajana Đurić, posebna po svom zanimanju, jer u cijeloj BiH, ona je jedina žena dimnjačar.

– Oduvijek sam voljela tatin posao, koji je danas porodični. I onda kada nisam išla sa njim, trljala sam se sa čađi, kao da sam čistila dimnjake. Dok su se moji vršnjaci igrali po parkovima, sa autićima i lutkicama, ja sam hodala po krovovima – sa osmijehom priča ova dvadesetpetogodišnjakinja.

Osim toga, Dajana je jedina Romkinja u Brčkom sa fakultetskim obrazovanjem – diplomirani je ekolog.

Po krovovima je, kao po zemlji, naučila da hoda već sa devet godina, a prvi put sa ocem je otišla na posao, kada je imala šest.

– Učio me je kako da se krećem bezbjedno, a vremenom su se dešavali i padovi. Srećom, bez nekih posljedica. Strah ne osjećam. U stvari, jednom me je na poslu ugrizao pas. E, otada se samo pasa bojim. Radim posao dimnjačara sa uživanjem, ponosna na ovo što sam postala. Tako sam vaspitana, da sama zaradim svoj dinar. Moje prve zarade bile su čokolade i sokići – prisjeća se Dajana i ističe da je navikla da sama zarađuje i ne traži ni od koga.

Osim prve životne lekcije koju joj je dao otac – kako ne treba da krade da bi imala, roditelji su je učili i da živi u skladu sa prirodom, pa je većinu djetinjstva prehodala bosa.

– Volim da crtam ljudima osmijehe na lica. Djeca mi se najviše raduju, pa za njih uvijek nosim slatkiše u džepu. A starijima rado poklanjam novčić sreće – kaže Dajana.

Nailazila je, kaže, tokom odrastanja, na osude i predrasude. Sjeća se dolaska u Banjaluku i početka studentskih dana.

– Prišla mi je tada jedna koleginica i pitala zašto se ja školujem, kad mi Romi ionako živimo od skupljanja sekundarnih sirovina i čišćenja ulica. Odgovorila sam joj da baš zato i studiram ekologiju, da bih sa teorijskim znanjem mogla da čistim ulice – kroz smijeh priča Dajana, koja je u svojoj generaciji bila među deset najboljih studenata.

Ističe da su joj porodica i posao na prvom mjestu.

– Najviše volim da se družim sa roditeljima i bliskim prijateljima. Uživam u izletima kraj rijeke, uz roštilj i dobru pjesmu. Moje nedjelje su rezervisane za porodicu. Mi Romi smo poznati veseljaci, nema veselijih ljudi od nas. A, najbolji provodi su uz romsku himnu “Đelem, đelem” i pjesmu Mensura Bajraktarevića “Dimnjačar” – završava svoju priču Dajana.

Zbogom, dimnjaci!

Dajana je prije nekoliko dana počela da radi kao referent za romska pitanja u Odjeljenju za obrazovanje Pedagoške institucije, koja djeluje pri Vladi Brčko distrikta. Ovaj posao došao je, kaže ona, nakon mnogo neuspjelih prijava na razne konkurse. Tvrdi, bilo je tu diskriminacije zbog romske pripadnosti, kada su uslovi konkursa naprasno mijenjani, kako bi postajala nepodoban kandidat. Ipak, da se trud i upornost isplate, govori posljednji konkurs na kojem je dobila posao.

– Iako sam postala državni službenik, nemam namjeru potpuno da prestanem da radim kao dimnjačar. Ovaj posao, koji obožavam, biće rezervisan za vikende – tvrdi ona.

narodne.net